U zadnje vrijeme se priča o chia sjemenkama kao novom  proizvodu koji spada u grupu supernamirnica. Vjerovatno bi trebalo da znam kako današnja industrija, nazovimo to, „zdrave hrane“ svako malo izbaci nešto novo, što se mora kupiti, probati a od čega ćete biti izvanredno zdravi. I vjerovatno ste pomalo ludi ako to već niste uvrstili u svakodnevnu ishranu.

Elem, slušajući, odnosno čitajući tako skoro svaki drugi, treći dan o chia sjemenkama, odlučim da krenem u potragu za istima. Tragajući tako za njima i padajući u nesvjest od cijena, naletim na ponudu koja mi se učini relativno povoljna ili u prevodu oko 7,5 € za 500 g chia sjemenki, i odlučim da ih naručim. Treba da napomenem, uzela sam ih prvenstveno zbog količine vlakana koju posjeduju, a koja po internetskim izvorima varira od 20g do 30g na 100 g sjemenki. Znam, znam, ko je još lud da vjeruje internetskim izvorima? Paaaaa, očigledno ja! 🙂

Stignu sjemenke, ja naravno prilježno krenem sa njihovom svakodnevnom upotrebom, ali na žalost ne primijetim neku izvanrednu dobrobit, što definitivno nije razlog pisanja ovog posta. Znači, ne zamjeram im što nisam osjetila neke zapanjujuće rezultate, da ne bude zabune.

Radi nekog poređenja, samo da dodam, sjemenke koje sam naručila su iz Holandije, a koje se ovdje preprodaju, i tamo koštaju čitavih 4,5 € za 500g. Ako uzmem u obzir kakav je životni standard u Holandiji, nemam izbora nego da priznam sama sebi kako sam preplatila te sjemenke. Sve i da računam da je transport proizvoda iz Holandije izuzetno skup, opet mi nije jasno zašto mi sa manjim standardom (Bosna i Herzegovina) plaćamo veću cijenu proizvoda nego neko u razvijenoj zemlji? Čini se da smo bogatiji, ili imamo viška novca u džepu koji nas baš žulja? Čini se da je kod mene bila uključena ova opcija sa žuljanjem, ali dobro sad, šta je tu je.

E sad, nakon ove priče o chia sjemenkama, na scenu stupa rogač. Ok, rogač baš i nije neka popularna namirnica, definitivno nije proglašen za supernamirnicu a bogme nije nešto ni preskup, 200g dođe oko 0,75 € do 1 €. Inače gledam da ga ubacim u sve slatkiše koje pravim, ali to samo zato što je prirodno sladak, pa računam, smanjiću malo količinu običnog šećera. Međutim, ono što je mene iznenadilo je podatak, nadam se da je tačan, da rogač sadrži oko 40 g vlakana na 100 g proizvoda. I tu ja zinem od čuda. Tako mi i treba kad se ne raspitam pošteno!

Evo jedne šture uporedne tablice sa chia sjemenke i rogač, kao pokazatelj mog šoka.

	Chia sjemenke	Rogač
kcal/100g	500 ~ 510	222 ~ 230
Masti (g)/100g	30,7	0,65
Ugljeni hidrati (g)/100g	25	88,88
Proteini (g)/100g	20	4,62
Vlakna (g)/100g	23	39,80

 

Još jednom napominjem, chia sjemenke sam kupila isključivo zbog vlakana. Šta da kažem, imam opsesiju sa njima, odnosno sa odgovarajućim unosom, zbog različitih problema sa probavom.

Što se tiče kalorijske vrijednosti, razumljiva je veća vrijednost na strani chia sjemenki, zbog količine masti koju sadrže. Chia ili čia sjemenke sadrže i omega-3 masti i to u značajnoj količini. Jedini trik sa omega-3 mastima je taj što nije naznačeno  u kom omjeru i koje tačno masne kiseline sadrži, da li je to ALA, EPH ili DHA. Ali, po treći put, ne spominjem ih zbog toga.

Dobra strana čia sjemenki je i udio proteina, ali opet, malo je vjerovatno da će neko pojesti baš 100 grama sjemenki kako bi unio 20 g proteina, mada nije isključeno. 🙂

Da ne bih dalje davila potencijalnog čitaoca teksta (osobu koja je slučajno zabasala na ovaj sajt), moj laički zaključak je da sam nasjela na reklame i da sam žrtva  pomodnosti, za koju sam sama kriva. To je onaj osjećaj kad nisi ljut na druge, nego na samog sebe, jer zaboga, prije nego poletiš da kupiš nešto novo za šta se na sva zvona piše kako je hrana i prošlosti i budućnosti, sjedni, iščitaj nešto, pa sam zaključi da li je baš to nova supernamirnica. Ili prostim riječnikom, ponekad je strpljen, spašen.