Kako to obično biva u životu, i na ovo sam nabasala sasvim slučajno. Inače sam rođena “drama queen”, pa tako uvijek imam zamjerku na domaće pizze, te mi je tijesto predebelo, te mi se ne sviđa ako ima malo paradajz sosa na njoj, te mi nema dovoljno sira i sve ostalo što mi padne na pamet, uključujući i nepovoljan položaj Jupitera. Jupiter nema nikakve veze sa tim, ali spominje se čisto ilustracije radi.

Nekad ranije sam pravila mini pite sa jabukama, pri čemu je tijesto u koje ide nadjev od jabuka, napravljeno sa sirom. Kasnije mi je sinulo da isto takvo tijesto mogu da upotrebim za pizzu ili neke druge slane grickalice. Moram odmah reći da ovo tijesto uopšte ne liči na ono iz pizzerije, ali nije debelo, dovoljno je ukusno i meni se dopada. Druga dobra stvar je što sve bude gotovo za pola sata, od trenutka kada zamjesite tijesto, razvijete ga i izvadite iz rerne, to je to, pola sata i možete da navalite. Ja to obično pravim kada se spremamo da gledamo neki film, pa mi je kao lakše ako taj dan slabo ručam, pa onda oko pola 8/pola 9 se počastim sa dva (bogami nekad i tri) parčeta pizze. Mjere koju su date su dovoljne za dve osobe, onako poprilično ješne i bogami većih gabarita, ali to je jednom sedmično, pa “who plums it”!

Sastojci:

Tijesto:

• 1 jaje
• oko 100 g  mladog, blagog sira (ako primjetite da ima dosta tečnosti, odnosno surutke, dobro ga ocijedite, potrebno je da je sir što suvlji, odnosno “prospitiji”, nisam sigurna da ta riječ uopšte postoji)
• oko 100 g do 120 g brašna +  brašno za posipanje radne površine (kašika ili dve)
• malo soli i ako volite još nešto od začina, ja dodam malo bijelog luka u prahu
• čajna kašikica praška za pecivo

Nadjev:

• paradajz sos, 4 do 5 supenih kašika
• oko 150 g šunke ili nešto drugo što volite
• 3 do 4 veća šampinjona
• 60 do 70 g nekog tvrdog sira ili mocarele, ako imate
• ako želite možete dodati i “buđavac”, odnosno sir sa plemenitom plijesni
• origano

Priprema:

Rernu uključite da se grije na 220 ° C.

U zdjeli pomiješajte jaje, so i sir, tako da se dobro poveže. Brašno prosijte zajedno sa praškom za pecivo i dodajte smjesi sa jajima i sirom. Najjednostavnije, ali ujedno i najzamazanije je da to sve zamijesite rukom.  Treba da dobijete srednje tvrdo tijesto, koje se jako malo ili skoro nimalo ne lijepi za ruke, ali imajte na umu da povremeno dlan pospete brašnom, kako bi čitav taj proces miješenja išao što lakše. Kada oblikujete kuglicu, otprilike veličine zemičke, pospite radnu površinu brašnom, uzmite oklagiju i razvucite tijesto na debljinu od pola cantimetra, ili deblje, u zavisnosti od toga kakvo tijesto volite.

Razvučeno tijesto premjestite na papir za pečenje i odmah stavite u tepsiju. Izbockajte tijesto viljuškom i stavljajte nadjev, paradajz sos, listiće šunke, isjeckane gljive i na kraju izrendan sir, te još pospite origanom.

Ovako improvizovanu pizzu ubacite u zagrijanu rernu, na srednju prečku i pecite 10 minuta na najjačoj temperaturi, pa potom smanjite na 180 ° C , a možete čak i da isključite rernu, pecite još 5 ili 10 minuta. Meni je 20 minuta maksimum pečenja, ali ja volim da tijesto sa donje strane dobije rumenkastu boju, za nekoga ko to ne voli i 15 minuta je sasvim dovoljno.

Napomene:

Obično sve sastojke pripremim, isjeckam i izrendam sve što mislim stavljati, tako da mi ne treba više od 10 minuta za pripremu tijesta i slaganje nadjeva i potom još oko 15 do 20 minuta pečenja.

Kako sam ja baš veliki ljubitelj origana, ja ga stavljam i po pardajz sosu i na kraju po siru. Ukoliko imam buđavca, njega dodam pred kraj pečenja.

Naravno, ova domaća pizza u mojoj izvedbi nikad nije imala pravilan kružni oblik, uvijek je negdje više ćoškasta, kao što se i vidi po slikama. 🙂

Gore je prikazano kako čitav proces izgleda. Fotografije su upitnog kvaliteta jer su rađene običnim smart telefonom po noći, tako da je stvarno teško dobiti pravi prikaz.