Imam jednu kremu sa propolisom koju sam davno kupila u prodavnici zdrave hrane. Da budem potpuno iskrena, istekao joj je rok prije dvije godine, ali i dalje je koristim, računam ako ima pravog propolisa, ne može da se pokvari. Traje toliko dugo zato što je koristim po potrebi, obično ako mi iskoči herpes ili mi usne načisto polude pa skroz ispucaju ili ako imam neku sitnu alergiju na rukama. Trebalo bi da kažem, otkako znam za sebe, kuburim sa raznim alergijama, ajčešće na rukama. Najnovija se pojavila prije par godina, u jeku priprema oko kupovine sopstvenog stana i ta se nije zaustavila samo na rukama. Manifestuje se tako što ako se baš iznerviram, krenem sa nekontrolisanim češanjem i nakon toga kreće osip, najsličniji kao da ste upali u koprive. Kako prestanem sa češanjem, osip se povuče za pola sata, kao da ga nikad nije bilo. Uglavnom, pretpostavka je da imam atopijski dermatitis, što je grubo rečeno divna dijagnoza, alergičan si na nešto, ali ne zna se na šta. Vjerovatno, sama na sebe. 😀

Mimo alergija, drugi problem je što mi zimi koža na rukama ispuca, svrbi i uopšte grozna je, za šta sam i sama kriva jer baš ne volim da mažem ruke. Ne volim onaj osjećaj masnih ruku, sama sebi se gadim, ali kad je stanje alarmantno u toj mjeri da mi je koža toliko isušena i u brazdicama od hladnoće, onda nemam izbora, krenem sa mazanjem.

Kako je ta prastara kupovna propolis krema skoro na izdisaju, mislila sam da kupim novu, međutim kad sam vidjela koliko je bezobrazno poskupila, odlučila sam da napravim jednu sa domaćim sastojcima.

Iskreno, nisam očekivala da će ispasti tako dobro, a koža mi je jako zadovoljna sa ovom mućkalicom. Do sad sam je pravila tri puta, svaki put odokativno i da, svaki put je drugačija, ali i dalje je djelotvorna. Na netu sam pronašla dosta recepata za kremu, manje više svi koriste vazelin. E sad, kako nisam imala vazelin, a i nisam sigurna da li bi mi odgovarao, koristila sam staru dobru domaću svinjsku mast. Prva krema je napravljena sa samo tri sastojka, domaća mast, pčelinji vosak i alkoholni rastvor propolisa. Sve je domaće i ništa od toga nisam morala da kupujem, pa je to bio odlučujući faktor da napravim prvu kremu. Količina je bila minijaturna, otprilike pola kutije od 50 ml.

Nažalost, kako nemam  tačne mjere, mogu samo ove odokativne da navedem, tako da se izvinjavam ako to nije od nikakve pomoći.

Sastojci:

• 1 veća čajna kašika domaće masti
• jedna čajna kašika komadića voska – sjeckala sam veliki komad i doslovno sam dobijala samo “opiljke”
• 2 čajne kašike rastvora propolisa
• 1 čajna kašika biljnog ulja za njegu lica – imala sam neko makadamijino ulje

Priprema:

Potrebne su vam dvije posude. Prva posuda, u koju ćete dodavati sastojke i druga, sa vrelom vodom, u koju će se zaroniti prvu posudu.

U drugu posudu ulijte vodu i stavite da se zagrije, nije potrebno da ključa, treba se čuje tzv. strujanje, tada je voda zagrijana na oko 80 °C. U vrelu vodu uronite prvu posudu, dodajte mast i sačekajte da se otopi i zagrije, potom dodajte vosak. Kada dodate vosak moraćete smjesu miješati, jer se vosak dosta sporije topi, za razliku od masti. I dalje je potrebno paziti da voda u drugoj posudi ne proključa. Kada se vosak skroz otopio, dodajte alkoholni rastvor propolisa, još držite prvu posudu u vrućoj vodi i miješajte smjesu. Dodavanjem propolisa u smjesi se može stvoriti nešto najsličnije “nitima”, odnosno “končićima”, što je u stvari vosak koji je poprimio čvršću strukturu, ali kratkim miješanjem vosak će se ponovo otopiti. Sada još dodajte ulje, mada nije obavezno, a ukoliko su se ponovo formirale “niti” miješajte smjesu da se vosak ponovo otopi. Kada ste dobili ujednačenu tekuću smjesu, izvadite prvu posudu iz vrele vode i nastavite dalje miješati. U ovom koraku je samo bitno da konstantno miješate smjesu kako bi se tzv. vodena i uljano-masna komponenta dobro spojile, odnosno da se ne bi desilo kasnije da se pojave kapljice tečnosti u kremi. Iskreno, ovaj dio je najdosadniji, nekad je potrebno oko 15 minuta miješanja da bi se krema konačno ohladila i postala kompaktna. Za ova tri puta, koliko sam do sad pravila kremu, nisam primijetila da nekog uticaja igra da li ćete miješati sve na istu stranu ili ćete mijenjati strane. Kada se krema ohladila prebacite je u neku posudu sa poklopcem, zatvorite i ostavite dan, dva da “ispari” miris masti i možete je koristiti.

U principu, ovu kremu možete koristiti i odmah, međutim meni je ljepša nakon nekoliko dana. Mimo toga što miris masti ispari, krema nekako postane “bogatija” i bolje se “upija”. Koristeći je odmah nakon pravljenja na rukama, djelovalo je kao da sam uzela čistu svinjsku mast i namazala, em pomalo “smrducka”, em se nenormalno topi, uglavnom jako čudan osjećaj, ali koža mi je nakon par korištenja postala divno mekana. Što bi se reklo, miris i osjećaj baš i nisu za pohvaliti prvih par dana, ali rezultat bogami jeste. Nakon 5 dana je to već postala “prava krema”, više ne “smrducka” i osjeti se samo miris pčelinjeg voska i propolisa i koža je lijepo “upije”. U stvari, nakon stajanja od par dana, nekako je više hidratantnija nego odmah kad se napravi. I sad, nakon nešto više od mjesec dana, krema nije promijenila miris, i dalje se lijepo razmazuje i moja koža je definitivno voli, iako ja i dalje ne volim da “mackam” ruke.

Jednu varijantu kreme sam radila i sa dodatkom She maslaca. Samo sam u sve otopljeno dodala i čajnu kašiku tog maslaca, sačekala da se i on otopi i nastavila sve mješati dok se ne ohladi. Mogu da kažem, da se nijedna od tih krema nije “orosila” u toku stajanja, pri tome ih ne držim u frižideru, nego su najčešće ili u kupatilu ili pored kreveta. Ova koja traje već mjesec i po dana se još nije užegla, pa šta znam, dok budem imala tih osnovnih domaćih sastojaka, planiram je i dalje praviti. 🙂