Za početak da priznam, uopšte nisam sigurna da li se ipravno kaže “od smokvi” ili “od smokava”. Malo sam “guglala” i čini se da se mogu koristiti oba oblika podjednako. Vjerovatno ću ih upotrebljavati naizmjenično, čisto da budem polovično (ne)pismena, ako se ispostavi da je samo jedan oblik genitiva množine imenice smokva ispravan.
Elem, u zadnje vrijeme često viđam u prodavnicama džem od smokava, čak sam i kupila jedan majušni, ima čitavih 15 grama, bio je najjeftiniji. Lijepo piše na poklopcu kako je to džem od smokvi i narandže, ali da budem iskrena nisam ga još probala, ali sam računala kako ne može biti toliko komplikovano da se napravi u kućnoj varijanti. A onda mi je odmah sinula ideja, napravim džem od smokava i onda izmajmunišem improvizaciju onih štrudlica sa smokvama sa neizostavnim sirnim tijestom. 😀 To sirno tijesto će mi postati zaštitni znak. 😀 Mislim da sam zadnja dva mjeseca sve moguće slatko i slano pravila sa njim i svi ga jedu. Mislim, jedu ga ovi što im ja napravim, za druge baš i ne znam. 🙂
A sad ponovo da se vratim na temu džema. Smokve sam našla na tržnici i bile su zapanjujuće jeftine u odnosu na cijenu u marketu. Kilogram smokava je bio oko 1 euro na tržnici, s obzirom da su najjeftinije u marketu koštale oko 2 eura. Čisti bezobrazluk. Kako nisam bila sigurna koje smokve su najbolje, na tri različita mjesta sam uzela po malo više od kilograma i na kraju završila sa oko 3,5 kilograma voćkica. Prilikom čišćenja sam ustanovila da imam dve različite vrste, jedne su imale svijetlo ružičastu unutrašnjost, a druge tamno crveno – ružičasto. Ove druge su mi se činile slađe i naravno njih je bilo manje, malo više od kilograma a ostatak su činile te svijetlije i po mom subjektivnom mišljenju manje slatke smokve. 😀 Kuvanje, odnosno pečenje džema se odvijalo u rerni i trajalo je oko 3 sata. Pakovala sam ih u male tegle, oko 200 do 300 g, i dobila sam 8 teglica. Najviše vremena i stresa u čitavom tom spremanju je otišlo na kupovinu smokvi, ostatak posla je bio prilično lak. A evo sad i smjernica za recept.
Sastojci:
3,5 kg zrelih i mekših smokava
1 narandža, savršeno bi bilo da nije prskana i tretirana, ali možete napraviti džem i bez nje
oko 500 g šećera, mada mislim da sam mogla i manje staviti (na momente mi se čini da je malo slađi džem, pa možda sledeće godine probam sa 400 grama šećera)
Priprema:
Zagrijte rernu na 180 °C.
Smokve operite, uklonite peteljke i isjeckajte na sitnije komade. U tepsiji ili šerpi pomiješajte smokve sa šećerom i ukoliko želite dodajte i narandžu isjeckanu na komadiće sa sve korom.
Smjesu za džem stavite u rernu i obiđite je svakih pola sata zbog povremenog miješanja. U toku kuvanja prvo će se izdvojiti voda iz voća a nakon toga džem se počinje zgušnjavati i relativno brzo ide čitav proces. Kada ispari dobar dio tečnosti, možete uzeti štapni mikser i usitniti komadiće smokava kako biste dobili ujednačnu teksturu, mada sam se ja trudila da poneki komadić smokve ostane čitav. Nakon toga vratite u rernu dok ne ispari sva tečnost. Kada ispari i ostatak tečnosti i džem postane gust, isključite rernu, ali ostavite je zatvorenu, da se ne gubi toplota. Džem sipajte u teglice i dobro zatvorite. Složite teglice u neku tepsiju i vratite u isključenu rernu i ostavite tako dok se u potpunosti ne ohladi. Ohlađen džem ostavite na neko hladno mjesto, gdje inače držite zimnicu.
Moje iskustvo: S obzirom da već 5 do 6 godina pravim te neke džemove i sokove zaključila sam da za džemove vrijedi pravilo što su gušći, bolje se drže. A druga bitna stavka je da svi poklopci savršeno odgovaraju teglama i flašama. Ako uspijem perfektno da ih zavrnem i stegnem, nakon što se ohlade u reni obično svi poklopci istisnu višak vazuha i ako pređete prstom po njima osjetićete kako se od ivice prema unutrašnjosti polako ulubljuju. Već nekoliko godina imamo stari džem od šljiva, takođe pravljen u rerni, sa minimalnom količinom šećera i još se nije pokvario. E sad, svi ti džemovi i sokovi sa manje šećera ipak se brže kvare nakon otvaranja, te ih zbog toga držim u frižideru. Otvoreni i odloženi u frižider obično potraju od dve do četiri sedmice.
Prošle godine sam pravila džem od kajsija sa jako malo šećera, od 3 ili 4 kilograma kajsija dobila sam 4 teglice od 375 ml. To sam radila u dve ture, jer sam imala samo malu keramičku posudu, pa sam tako dobila dve varijante džema. Dve teglice su bile sa izrazito malo šećera, možda 100 grama, mada mislim da je bilo i manje s obzirom da sam koristila samo vanilin šećer, a za druge dve sam bila baš široke ruke, pa sam stavila možda 200 grama šećera. Sve 4 teglice su u toku hlađenja istisnule vazduh, imaju ta blaga ulubljenja na poklopcu i taj džem još stoji, nema buđi. Mali problem predstavlja njegov ukus koji je u poređenju sa kupovnim džemom apsolutno prejak. Otkrila sam da je taj domaći džem fantastičan sa jogurtom i pavlakom, nekako mu razbiju tu jačinu i dobijete kiselkasti super voćni jogurt. Nakon što sam potrošila više od 2/3 teglice, ostatak se pokvario nakon stajanja u frižideru skoro mjesec i po ili možda čak i duže. 🙂