Razni recepti · Rerna · Slaniši

Lepinjice sa sirom i sjemenkama – moje hrono lepinje

Ovo je još jedna varijanta sirnog tijesta, ne znam baš ni da li je korektno da kačim recept, nije ništa revolucionarno. Mada, nemam neku iluziju da mogu smisliti neki novi recept, kad god sam to mislila, ispostavi se da postoji već nešto takvo na netu. Lepinjice/pogačice pravim otkako sam na toj nekoj sopstvenoj varijanti “hrono” ishrane. O gubitku kilograma je rano govoriti, jer sve češće brljam, a i januar je u pitanju, mada se nadam da ću se bar nekako “uporcionisati”, pa ako ništa drugo, bar ću se hraniti bolje, a možda i zdravije nego prije.

Lepinjice pravim odokativno, ali kako je malo teže opisati “ofrlje” recept, za ovu priliku sam vagala sve što inače stavljam, pa će mjere biti u najmanju ruku neobične. Od navedene količine se dobije oko 6 do 7 lepinjica težine od 45 do 55 g, što je dovoljno za tri do četiri doručka. Najveći plus im je što se brzo zamijese i ispeku, i jako su zasitne, a zbog dodanih sjemenki morate ih dugo žvakati. 🙂 Primijetila sam da, iako doručkujem jako rano u poređenju sa prijašnjim vremenom za doručak, prilično lako izdržim četiri do pet sati do ručka i nemam onaj osjećaj težine i tromosti koji me je znao uhvatiti ranije.

Bilo bi fer da napomenem, ako ste pasionirani ljubitelj hrono ishrane, ovaj recept sigurno krši neka pravila zagovornika i francuske i ove domaće varijante. Ja i dalje moram priznati da je život bez slatkiša za mene najveća noćna mora, i još ih se nisam odrekla. Hljeb mi nije problem, ali slatkiši jesu. Doduše, nisam neki pretjerani mesojed, pa varijanta u kojoj svaki dan jedem neko meso za ručak i večeru mi se kosi sa nekim unutrašnjim glasom, pa ni to baš ne poštujem.

U principu, pogačice jedem za doručak, nekad solo, nekad premazane sa malo maslaca i par kriški sira. Iako djeluje prilično dosadno, to mi za sad ne pravi problem, već skoro mjesec dana tako doručkujem, čak mi se ni ne jede neko drugo pecivo za doručak. Nekad ubacim i malo domaćeg suvog mesa, ali ne baš često, pogačice i maslac su mi dovoljne.

Ručak je neko parče mesa i povrće. Po ovoj francuskoj varijanti mogu da pojedem tri supene kašike povrća, pri čemu osnovu ručka čini veći komad mesa. Tu sam malo zamijenila omjere, pa je u pitanju srednji komad mesa i 5 do 6 supenih kašika povrća. U biti, ja daleko više vjerujem da će moj organizam imati štete od većeg unosa meso, nego većeg unosa povrća. Zbog mira “u glavi” odlučila sam da malo preinačim te omjere.

Užina je crna kava i nešto slatko, parče domaće štrudle ili orasnica i neko voće, jedan kivi dnevno je obavezan.

Večera nije uvijek prisutna, a ako jeste, onda recimo pečeni šampinjoni ili neko drugo dinstano ili grilovano povrće.

E sad kad sam napravila ovoliku digresiju, da konačno krenem sa mjerama za lepinjice, odnosno pogačice.

POTREBNI SASTOJCI:

  • oko 120 g mladog svježeg sira, obično kupujem u marketu na vagu, tj. sir u rinfuzi /  oko 2 prepunjene supene kašike – sa brdašcetom
  • oko 25 g sjemenki lana / oko 2 supene kašike
  • oko 25 g sjemenki susama / oko 2 supene kašike
  • oko 10 g sjemenki maka / otprilike 1 supena kašika
  • oko 15 g sjemenki suncokreta / oko 2 supene kašike, ne baš pune
  • oko 15 g sjemenki bundeve / otprilike 1 supena kašika
  • 2 jajeta / od 100 g do 118 g – ukupno
  • oko 90 g brašna / 3 supene kašike integralnog brašna sa brdašcetom i jedna supena kašika heljdine palente
  • oko 5 g praška za pecivo / oko pola vrećice
  • začini po želji, prstohvat ili dva origana, malo bijelog luka u prahu, čili u prahu ili šta već volite

PRIPREMA:

Uključite rernu da se zagrije na 200 °C.

U činiju stavite sir, dodajte jaja i sve dobro izmješajte viljuškom. Za pripremu ovih pogačica mikser se pokazao kao apsolutno nepotreban, sve se može umutiti sa običnom viljuškom. U smjesu sa jajima i sirom dodajte sve sjemenke i začine, promiješajte i ostavite par minuta da odmori, odnosno da lan malo zgusne smjesu.

Nakon što je smjesa odmorila  nekoliko minuta,  dodajte brašno i prašak za pecivo, te sve izmješajte.

Pleh u kojem ćete peći obložite papirom za pečenje, pokvasite ruke, uzmite dio smjese i oblikujte pogačicu, odnosno ćufticu, malo je pritisnite, odnosno spljoštite i stavite u pleh. Prije pravljenja nove pogačice svaki put pokvasite ruke, smjesa je mekana i ljepljiva, ali sa mokrim rukama je možete lijepo oblikovati.

Ostavite prostora između pogačica s obzirom da će malo narasti, odnosno proširiće se, a dobiće malo i na visini. 🙂

Prije stavljanja u rernu, ako želite svaku pogačicu još malo spljoštite i pređite preko vrha mokrim rukama.

Interesantno, ali par kapljica vode na površini im uopšte neće smetati. Ja čak imam teoriju po kojoj su zbog tih kapljica vode i mekše, ali ko će ga znati.

Kada potrošite svu smjesu, stavite pleh u zagrijanu rernu i pecite 15 do 20 minuta, u zavisnosti da li volite da su malo bolje pečene ili da ostau svijetle.

 

hrono lepinje, priprema

Kada ih izvadim iz rerne, ostavim pogačice da se ohlade, da bude tek malo mlake, umotam u čistu krpu i stavim u najlon vrećicu. Na ovaj način mi i treći ili četvrti dan budu još uvijek mekane, inače se malo sasuše i postanu malo tvrđe.

Napomene: Kako ove pogačice pravim već duže od mjesec dana, a zadnja tri puta važem sve namirnice zbog eksperimenta, ustanovila sam da manja odstupanja ne utiču pretjerano ni na izgled, ni na ukus. Nekad ima više jednih sjemenki, a nekad drugih, ali meni to ne predstavlja problem. Daću prikaz minimalne i maksimalne količine pojedinih sastojaka, pri čemu nisam svaki put slikala pogačice, ali izgled je takav kakav je i na slikama. Kada ih prerežete unutra su mali vazdušni mjehurići, što znači da ipak uspiju malo narasti zbog praška za pecivo.

hrono lepinjice poredjenje namirnica

U ovoj trećoj varijanti imam daleko više lana i sjemenki suncokreta, ali opet, pogačice nisu bile tvrde. Za lan sam sigurna da sam stavila dvije supene kašike, mislim da  sam i suncokreta stavila dvije, očigledno sam se nešto prevarila, ali ništa im to nije smetalo. Jaja su mjerena u težini koju imaju kad se razbiju, tj. bez ljuske. Mada, ni sve supene kašike mi nisu iste veličine, malo su rasparene, pa kako koja dospije pod ruku tako sa njom mjerim. Jaja su domaća, tako da su i ona nekad manja, nekad veća. Uglavnom, moj zaključak je da ova odstupanja nisu u većoj mjeri uticala  na izgled i ukus pogačica.

 

Advertisements

Komentari

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s